Translate

четвртак, 15. септембар 2022.

Dobro, ili zlo ?




Odlika zla je da ne ume i ne želi da vidi svoj kraj. Nema tu moć da shvati kada je borba uzaludna, te se bori do samog kraja, čak i kada je očigledno da je izgubilo. Zlo neće stati, jer ne ume da stane, sve dok ne bude bilo totalno rasformirano i razobličeno od strane Dobra. Zato je zadatak dobrih Ljudi da zlo oduvaju prvo iz Srbije, a onda i sa Zemlje, jer zlo samo po sebi nikada neće stati i odustati. 
Postavlja se pitanje, kako je moguće da je zlo uspelo da korumpira svaku poru današnjeg društva ? Da se uvuče svuda i iskvari sve ono što vredi ?
Uspelo je zato što su mu ljudi to dozvolili. Ljudi koje Svevišnji nije stvorio kao takve, već su sami birali za sebe da to i postanu. Zato što su učeni od strane zla da treba onako kako zlo kaže, iako ljudi sve vreme u sebi osećaju da ne rade ispravne stvari, sve vreme nastavljajući da ih rade bez prekida. Iz tog razloga svaki čovek mora da misli sam za sebe, jer ukoliko sam za sebe ne koristi svoj um, umesto njega koristiće ga neko drugi uvek na njegovu štetu. Ljudi koji razmišljaju sami za sebe, najveći su i ujedno nerešiv problem zla.
Zlo samo po sebi ne može da opstane ukoliko nema pogodno tlo da se razvija. A razvija se tako što u momentima izbora kod ljudi, ljudi svesno biraju ono što dolazi od strane zla, jer to njima ide u prilog i ličnu korist, ne zato što je to ispravno. 
Iako izbor uvek postoji, ljudi će skoro uvek izabrati zlo, jer takav izbor ide njima na ruku. Što bi se reklo, snalaze se u sistemu zla, jer su lažno naučeni da bolje ne može, već ko se kako snađe. I umesto da menjaju sistem, ljudi svojevoljno prihvataju da u zlu učestvuju, jer ne žele da shvate da može bolje i da taj sistem koji je ljudima nametnut nema nikakvu pozitivnu svrhu, kada su ljudi u pitanju. 
Ljudi se prilagođavaju sistemu koji je stvorilo zlo, umesto da se protiv takvog sistema bore, svako za sebe i njemu svojstven način. Da svako iskoristi ono što je dobio na poklon od Boga, a to su vrline koje ga krase i deluje individualno i nezavisno na rušenje zla. Ljudi su odgovorni jedino Bogu i nijednom drugom pojedincu, guruu, ili bilo kojoj grupaciji ljudi.
Uzmimo za primer policiju. Policija je sastavljena od ljudi koji čine policiju, takva kakva jeste. I oni koji su u redovima policije biraju da učestvuju u zlu sami za sebe, te su veoma ažurni i posvećeni poslu kada treba da nanesu štetu nekom čoveku iz naroda. Ali zato znaju vrlo dobro da žmure na zlo kada su u ptanju oni koji su njima predstavljeni kao autoriteti, ili neko ko je iznad njih u sistemu zla. Tada nemaju potrebu da svoj posao iznesu do kraja, već su skloni autocenzuri svako za sebe ponaosob, da svoj posao prema takvima i završe do kraja.
Potpuno je isti slučaj i sa tužilaštvom i sudstvom, bez razlike. I naravno da zlo ne bi moglo da postoji da u njemu ne učesvuju ljudi kojima bi zlo trebalo da bude strano, ako su ljudi. Ne bi imalo tu moć da ne postoje oni koji zlo u delo i sprovode. 
Onda bi na svetu bilo nedovoljno onih koji svesno biraju zlo, koji ovim svetom i upravljaju.  Sistem ne bi bilo moguće postaviti po njihovim merilima bez učešća ljudi koji to sprovode u delo. 
Upravljanje svetom se vrši preko onih koji uvek biraju zlo kao put u trenucima izbora. Te na kraju dolazimo do toga da policija upropasti život ljudima za jedan džoint, ili neku sitnu krađu, dok svoj posao ne radi prema onima koji uništavaju ovaj narod decenijama najgorim perfidnim metodama i pljačkama "po zakonu". 
Žmure svesno na zločine lažnih autoriteta, dok istovremeno nekim ljudima upropaste život zbog običnih gluposti. Iako pojedinci koji čine policiju imaju slobodu izbora i mogu da izaberu da ne rade svoj posao prema tim i takvim ljudima, pošto od njih nemaju koristi niti ih se plaše, policajci svesno i veoma ažurno svoj posao rade sve dok takvim ljudima ne upropaste živote do kraja. Ponekad u njima videći svoje neprijatelje, nemajući mogućnost da shvate da su u nekim slučajevima i gori od onih ljudi koje hapse. Jer ne znaju da se samokritično zagledaju u ogledalo.
I ovakav obrazac imamo u svim sferama društva. Recimo, retki su doktori koji zbog lične koristi neće uraditi šta god zlo zatražilo od njih preko lažnih autoriteta, bez da se zapitaju za svoje postupke. Iako možda deluje da oni to rade nesvesno, realnost je da su oni sami tako birali i da ih niko na to nije naterao. Znači, Đavo kuša, a sami biramo da li ćemo nešto prihvatiti, ili ne.
Ovde nije problem u zdravstvu, za koje svi sada već znaju da je produkt zla takvo kakvo jeste. Ovde je problem u doktorima kao pojedincima koji biraju za sebe da u zlu usmerenom ka ljudima koji ih okružuju i sami učestvuju. U zlu usmereno prema njihovim bližnjima.
I možemo danima ovako da nabrajamo sve profesije koje se tiču društva i države, bez da nabrojimo sve skupine, entitete i institucije u kojima ljudi koji ih čine sami za sebe biraju put zla. Zlo je veoma perfidno i svakodnevno iskušava sve ljude, preko ponuđenog izbora u određenim situacijama. A ljudi su ti koji sami za sebe svesno biraju da budu deo zla, jer biraju put za koji znaju da je na liniji zla, iz razloga jer im je tako lakše zato što je put Dobra mnogo teže nositi u sebi u ovom i ovakvom društvu i ovim i ovakvim vremenima.
Zbog ovog i ovakvog postupanja ljudi kao pojedinaca u vremenima izbora, došli smo do toga da je skoro nemoguće da ljudi sami reše problem zla koje je totalno razvalilo moral, etiku i uopšte ljude. Sve ono što bi po Bogu trebalo da ih čini i sačinjava i ono što bi trebalo da budu, danas je potpuno izokrenuto u društvu u kakvom živimo. I ovo je nemoguće ispraviti bez pomoći Tvorca, jer je sistem koji je stvoren od loših izbora pojedinaca toliko kvaran, truo i u zagrljaju zla, da ljudi to sami teško da mogu da reše.
Zato će doći do direktne intervencije Svevišnjeg, Boga, jer on nije zaboravio na ljude koji biraju za sebe ispravan put u vremenima izbora, ma koliko taj put težak bio. Svesno birajući put koji su izabrali, iako će u ovom sistemu taj izbor dovesti do problema, a ne do koristi onih koji su tako i izabrali. 
Među ljude se mora vratiti dobrota, empatija i samokritika, a to jedino može među ljude vratiti Tvorac. Bez njega, ljudi će u drugima uvek videti krivca, iz razloga što je tako lakše. Mnogo je lakše ukazati prstom u druge, nego se zagledati u sebe. 
Po sistemu religijskih knjiga, ljudi mora da se pokaju i odbace iz sebe svesni izbor puta zla, samo iz razloga što to ide u njihovu korist. 
I sve dok postoji samo jedan čovek na svetu koji svesno bira Dobro, iako zna da će to ići na njegovu štetu i da će mu stvoriti lično mnogo problema, ljudi nema razloga da brinu da će svet biti i totalno uništen. Tvorac će se zauzeti za makar tog jednog čoveka i neće dozvoliti da čitavo čovečanstvo strada, iz razloga što postoji izlaz za to čovečanstvo preko puta kojim ide makar bio i samo taj jedan pojedinac. Znači da nada za čovečanstvo postoji i da je moguće da se čovečanstvo vrati na pravi put, da nije sve izgubljeno.
Sada ulazimo u period gde će jakim pritiscima i stravičnim dešavanjima ljudi morati da se odreknu zla svako za sebe. Moraće da shvate da postoji nešto iznad ovog materijalnog sveta magije i iluzija, a to je Bog, i da ovaj svet nije baš onakav kakav je ljudima preko nametnutog sistema zla predstavljen. Da Tvorac sve vreme posmatra i prati šta se dešava i kako ljudi biraju u momentima izbora. I da niko ne zna kada će se desiti njegov direktni upliv, što će pokrenuti lečenje većine ljudi od zla koje su usadili u sebi. 
Ljudi će shvatiti da je zlo u njima, a ne izvan njih, iako sve vreme prstom ukazuju na druge, bez da se ijednog momenta zagledaju u sebe i sude sebi objektivno. Bez da su svesni u čemu i sami učestvuju, slepo verujući da je problem u drugima, a ne u njima samima.
Ulazimo u period ogledala, gde će svako morati da pogleda sam sebe i moraće da shvati gde je problem. Vreme ukazivanja prstom u druge je završeno.
Dolazi vreme gde će iskrivljena ogledala morati da se isprave i da se svako za sebe zagleda i samokritično i objektivno vidi šta tamo ima. A onda i zauzme pravu stranu i počne da deluje u skladu sa onim što je tamo video.
A Svevišnji je taj koji će na kraju svima presuditi po zaslugama, bez da će bilo ko moći da svedoči za bilo koga. Tvorcu svedoci nisu potrebni, jer je Tvorac taj od koga se ništa sakriti ne može. 
Kako biramo sami za sebe u dolazećem periodu, gde je nemoguće da drugi umesto nas izabere, tako će nam i biti. 
Dolazi period izbora u kome ćemo morati ili da biramo stranu Dobra i delujemo u skladu sa tim, ili nastaviti da idemo putem zla i zajedno sa njim nestati sa Zemlje.
Jedno je sigurno. Bog je taj koji uvek Pobeđuje. A njegovu pobedu će uživati samo oni koji u ovim poslednjim vremenima izaberu sami za sebe da se klone zla i vrate na jedan jedini ispravni put.
Put Tvorca i put Ljudi, onakav kakav im je zacrtao baš taj Tvorac odmah po stvaranju tog istog čoveka, a koji smo mi svesno napustili.
Put koga smo se odrekli u ovim vremenima ogromnih iluzija, sve vreme zaboravljajući da taj put postoji i da postoji onaj koji je baš taj put i stvorio za sve nas kao ljude.
Sve je rečeno i mnogo više nego što treba u ovim vremenima. 
Sada je krajnje vreme za dela i svesno zauzimanje strane, a pre svakog delovanja i da izaberemo za sebe pravi put, svako od nas ponaosob.
Jer bukvalno, kako danas izaberemo svako za sebe, tako će nam i biti. Doveka. 

P.S: Đavola interesuje uvek, jedino i samo njegov lični interes. I Đavo ne zna da stane kada su u pitanju oni koji sa njim poptpišu ugovor. Tu nema kraja, on uvek gleda da ih koristi sve dok može i koliko god može, bez da je ikada zadovoljan onim što su za njega uradili izdajnici roda Ljudskog.
Opet je izbor pred nama, opet mora da biramo kao pojedinci i kao čitav nekada Božji Narod. Ili ćemo proći svi zajedno kroz "Čistilište". 
Oni koji se mole, sada je vreme da se mole Tvorcu, Svevišnjem, Bogu, kako god ga zvali, da Srbija izbegne sve ono što neće izbeći većina čovečanstva, pogotovu ta EU kojoj toliko silno teže drogirani nacisti i satanisti u Srbiji mimo volje naroda. Koji se lažno predstavljaju kao nekakva "vlast" na njihovim medijima gde istine nema ni za leka. I koji u ime onih čiju podršku nemaju sprovode u delo najveće zločine nad narodom u Srbiji. 
Kako biramo tako će nam i biti. Kako verujemo u Svevišnjeg, tako ćemo i proći. Svako od nas, a i svi mi zajedno kao narod.


I am my Brother's Keeper, and I shall not fear ... 

Нема коментара:

Постави коментар